Bilo je to prije 34 god., rodilo se njih pet, četri brata i sestra. Zajedno su izišli van unutar nekoliko minuta, podijelili sobu prvih šest dana, svatko u svom inkubatoru i od tada do danas se više nikada nisu vidjeli. Znali su međusobno da postoje ali kako se zovu, gdje žive, kakve živote vode, to nisu znali.
Prije nekoliko mjeseci dobili su e-mail iz bolnice gdje su se rodili sa pitanjem da li se žele međusobno upoznati. Doduše nisu svi dobili mejl, do nekih se trebalo malo više potruditi i doći ali svi su odgovorili potvrdno, i danas je taj dan kada su se nakon nešto više od 34 god. našli ispred te iste bolnice gdje su i zadnji i prvi put bili zajedno.
Prvi je došao Mark, on živi u Phoenixu, Arizona. Bavi se prodajom nekretnina, nikad ne kasni, vrijeme je novac, svojski se potrudio da ukrade od posla 3 dana za posjet Zagrebu i upoznavanju svojih blizanaca. Ne zna hrvatski jezik, pretpostavlja da ostali znaju engleski. Pri dolasku je bio malo nervozan, što ako svi ne dođu ili ne dođu na vrijeme. Odgojen je u prosječnoj američkoj obitelji kao sin jedinac, roditelji ga neopisivo vole i velika su mu podrška. Dok je studirao radio je svakakve poslove ne bi li dodatno zaradio i čim prije se osamostalio. Nije religiozan tip niti je tako bio odgajan.
Hana živi u Malmὃ, Švedska i radi u srednjoj školi kao psihologica. Odrasla je uz brata i sestru. Udata je i ima sina. Njeni roditelji su Švedski Luterani te je ona i tako odgajana. Povezana je sa bratom i sestrom, uglavnom se vide za Blagdane ali ne više od toga. Sada ima svoju obitelj.
Tomash živi u Limi, Peru , usvojili su ga ljudi Hrvatskog porijekla tako da je Tomash naučio hrvatski doduše mogli bi reći staro hrvatski. Išao je u Katoličku školu. Naslijedio je obiteljski posao, stolar koji izrađuje namještaj po mjeri. Ima 13 zaposlenih i posao mu odlično ide. Ženu i troje djece, dva sina i kćer. Nema brata ni sestru. Mama mu je još živa, i obavezno svaku nedjelju njegova obitelj dolazi kod mame na ručak.
Toni živi u Splitu, ima ženu, bivšu ženu i dvije kćeri, sa svakom ženom jednu. Završio je prometni faks i radi u državnoj firmi.
Kad dođe toplije vrijeme odlazi u obiteljsku vikendicu na Braču a dane provodi razvozeći djecu na aktivnosti i druženje sa prijateljima kad vrijeme dozvoli. Praktični je katolik. Roditelji mu isto žive u Splitu, svaki drugi dan završi kod njih na ručku, kao sin jedinac svaki dan se čuje sa mamom.
Roba živi na otoku Sumatri, Indonezija. Radi na plantaži kave i ima ženu i tri sina. Vrlo je blisko povezan sa svojim roditeljima, dvije sestre i dva brata. Svi žive u zajedničkoj obiteljskoj kući odijeljenoj za svaku obitelj. Roba nije bio nikada izvan Sumatre osim kada se rodio. Musliman je, ne pije alkohol i većinu dana provede na plantaži. Želja mu je da djeca završe što je moguće više škole i da se odvoje od njega kad odrastu. Razumio je nešto engleski.
Mark je došao prvi, potom Hana, Tomash i Roba nekako u isto vrijeme a Toni je malo zakasnio. Pa ne poznaje on baš tako dobro Zagreb. Susret je bio malo čudan, dok su Mark i Hana pružali ruke, Tomash, Toni i Roba su odmah počeli grliti jedni druge. Komunikacija je krenula na engleskom, Roba je najmanje sudjelovao ali je privlačio svojim osmijehom i nekom smirenošću. Toni i Tomash su odmah počeli pričati o životu u Splitu i Limi, ženi, djeci, kako provode dane, što vole raditi, kako im je drago što su se upoznali. Hana i Mark su krenuli pričati o poslu, gospodarkom stanju u državama u kojima žive, sličnostima i različitostima. Planovima za budućnost, putovanjima i kako bi se mogli međusobno posjetiti. Roba se u jednom trenutku digao i otišao na livadu ispred restorana na klanjanje, bilo je to vrijeme njegove molitve. Ostali su ga u čudu pogledali ali nastavili pričati, svatko sa svojim parom. Marku je stalno zvonimo mobitel, potencijalni kupci ne smiju čekati. Tonija je zvala mama, sva u strahu neće li sad izgubiti sina kad je našao svoje rođene skrivajući se iza pitanja jel se snašao u Zagrebu i jel stigao na vrijeme.
U jednom momentu su svi nešto provjeravali po mobitelima osim Roba koji ga nije imao ali je promatrao tih četvero stranaca koji su bili njegovi rođeni braća i sestra kako troše vrijeme na neki uređaj a nisu se nikada vidjeli i pitanje da li će ikada ponovo. Želio im je toliko ispričati o svojoj djeci, o tome kako su dobri u školi, kako se nada da će jednoga dana postati uspješne i sretne osobe, kako su mu sve na svijetu i kako bi volio da upoznaju i svoje biološke stričeve i tetu ali nije znao toliko engleski pa je samo nastavio promatrati, smiješeći se i uživajući u ovoj jedinstvenoj prilici.
Hana i Mark koji su se na prvu povezali su ostajali lagano bez tema jer osim priče o poslu, politici i gospodarstvu više niočemu nisu imali pričati. Privatni život je privatni i osim formalnih statističkih podataka nije tu bilo više ništa što bi se moglo reći, emocije su ipak privatnost. Toni i Tomash su već pričali o prijateljima i koji bi im se međusobno mogli svidjeti, o nogometu i ljepoticama u Dalmaciji i Peruu.
Petero ljudi, rođenih blizanaca koji se prvi put vide pričalo je o svemu samo ne o sebi, tko su zaista, kako se osjećaju da li vole svoj život i što bi htjeli ostvariti. Roba koji je jedini htio imao je jezičnu barijeru.
Iako su blizanci, ne sliče si međusobno. Životne navike, očekivanja, razmišljanja su im različita. Ono u što vjeruju i kako vjeruju uvjetovano jer sredinom u kojoj su odrasli kao i obiteljskim odgojem. Strahovi, sumnje ili samopouzdanje koje su dobili u djetinjstvu je ono što ih je pretvorilo u današnje osobe. Iako od istih bioloških roditelja bili su toliko različiti. Dok su jedni gledali u budućnost, drugi pričali o prošlosti treći je bio u sada, svjestan trenutka koji je jedinstven i vjerojatno neponovljiv.
Rađamo se slobodni, osobnost stvaramo a razmišljanja i vjerovanja nam usađuju obitelji i društva u kojima živimo. Ukoliko ne osvijestimo da možemo mijenjati ono želimo a to prije svega znači sebe možemo ostati zarobljeni cijeli život sa tuđim uvjerenjima misleći da su naša i da smo se takvi rodili.
Comments