Hej ! Kako ste ti i tvoja nova djevojka? Jel ona ta?
Ne znam što da ti kažem, ok nam je. Svaki put kad se nađemo, provedemo cijelo večer ili popodne zajedno, ugodno je, lijepo, dobro.
Ali?
Uzbuđen sam svaki put kad se trebamo vidjeti, i veselim se druženju i….
I?
Pa u početku znaš ono sve ispituješ, doživljavaš, proživljavaš, upoznaješ nekog novog.
I?
Ma, ona je zanimljiva, smije se, možeš o svemu pričati s njom, duhovita je, zgodna, ali…
Ali?
Nema onog nadmudrivanja, ili neslaganja ili rasprave, ne znam kako bih ti to objasnio.
Sve može, sve je u redu, ona se zabavlja i meni je dobro, ali…
Dobro što ali?...
Znaš nikad nije rekla, nemoj to raditi, ili nemoj tako govoriti, ili to mi se ne sviđa kod tebe, kao što niti ne govori, sviđa mi se kako razmišljaš, ili ne znam, kako si strastven, ili kad mi je nešto, ne pita što mi je, nego me pušta pa sad hoću li ja reći ili ne, na meni je, ona će saslušati možemo razgovarati ali neće prva pitati.
Pa što je u tome loše?
Htio bih se izgubiti u nekome! Nestati! Pobjeći!
Hoćeš reći da nema strasti?
Što je najbolje, ima je. Neku noć nisam mogao do jutra zaspati jer sam razmišljao kako nam je super.
Pa gdje je onda problem?
Kad malo bolje razmislim, ona nikada ne prebacuje krivnju na mene, nikad ne priča loše o drugima, ne traži nedostatke, prihvaća te takvog kakav jesi, mene, druge ljude…
Pa to je sjajno, gdje si je upoznao? To je ono što svi želimo!
Ma da, ali kad sam s njom i kako ona ništa ne komentira vidim kakav sam zapravo ja.
A kakav si?
Očito nezadovoljan. I zato sam htio da se izgubim u nekom drugom, da ne mislim na sebe.
Dakle ti želiš pobjeći od sebe?
Hajde recimo da si pronašao osobu u kojoj si se izgubio? I kad ju upoznaš i misliš da ju znaš ona postaje neka konstanta u tvom životu i prestane biti tvoje utočište za bijeg od sebe, što onda? Hoćeš li ići tražiti drugu osobu u kojoj ćeš se izgubiti? I do kad misliš bježati u druge osobe da bih se osjećao bolje?
Zar nije jednostavnije, sagledati sebe iz više kuteva, prihvatiti to gdje si sad, kakv si sad, dati si slobodu da budeš takav kakav jesi a da se ne ljutiš na sebe, ne tražiš opravdanja za ranije postupke, već se prihvaćaš na lagan i neoptužujući način i najbitnije da nemaš očekivanja kakav bi trebao biti, postati, jer sve si ti i to kakv jesi je super i kakav ćeš biti je super.
A kad si super sebi onda su ti i druge osobe super, i ne tražiš bijeg u njima već zajedno stvarate lijepe trenutke.
Dat ću ti primjer, kad imaš veći komad leda, i ti ga na silu želiš prepoloviti (kao što želiš da se izgubiš u nekome), ono što dobiješ na kraju kad ga prepoloviš su dva manja komada leda ali i dalje leda.
Ali kad pustiš, daš sebi nježnost ili prihvaćanje ako ti je to lakše razumljivo, bez osuđivanja, bez očekivanja, skidaš sloj po sloj, topiš se i na kraju nema leda, ni jedan komad ni dva, samo divna voda koja je cijelo vrijeme tu i koja te nježno miluje i škaklja.
