Danas je 22.12.20xx pisala je Sabina u dnevnik!
Tko sam ja. Očito Sabina B, mislim to je moje ime. Imam 44 godine i mama sam.
Da, super sam mama, svi kažu kako je moja Ines pristojna, kako uvijek pozdravi, u školi je odlična, možda će i na natjecanje iz njemačkog jezika. Da, ja sam dobra mama, dobro odgajam dijete.
Hm, ali tko sam ja još?
Ja sam i supruga! Pa da.
Volim svog muža, zajedno smo 18 godina. Uvijek je zadovoljan što skuham, peglam (iako znam da ne trebam), kaže mi da sam još uvijek zgodna, potpora sam mu( baš sad ima neku gužvu na poslu), voli moje sugestije i kaže da mu puno znače. Idemo svako ljeto zajedno na godišnji, družimo se sa prijateljima, društveni smo, svi kažu da sam dobra domaćica. Još uvijek dijelimo isti krevet (masa mojih prijateljica već godinama ne spava sa mužem u istoj sobi), ne naspavam se svaku noć, hrče a ja imam osjetljiv san, ali što da radim ne može ni on spriječiti hrkanje.
Ok. Mama, supruga!
Ja sam i menagerica u srednje velikoj kompaniji, upravo polažem ispite kako bih postala senior menager. Dobro mi ide, još nekoliko ispita i to je to! Volim svoj posao, volim brzinu, interakciju, mogućnost napredovanja, odgovornost, plaću, poziciju. Dobro se prilagođavam novonastalim situacijama, to je danas prednost, inače kao da te nema pa i nema te…
Ja sam i kćer! Volim svoje roditelje. Puno su mi pomogli kad je Ines bila mala. Ponosni su na moj uspjeh na poslu a i dok sam bila studentica bila sam među 5 najboljih studenata. Vole mog muža, odgovoran je, pristojan, druželjubiv.
Ja sam i prijateljica. Imam krasne prijatelje. Nas nekoliko iz srednje škole još uvijek se druži, volim naše proslave rođendana, volim kada ulovimo vremena za kavu ili neko kino, koncert a i telefonske razgovore da se malo pojadamo o trenutnoj situaciji.
Ja sam i susjeda. Volim baki Jeleni sa 2-gog kata pomoći, bilo da treba otići do dućana (nekada i Ines zamolim) ili baciti smeće ili objasniti kako na internetu nešto potražiti.
Ja sam i teta, volim svog nećaka, prekrasno mlado stvorenje koje otkriva život.
Kako sam teta, ja sam i sestra, da, dobra sestra, svake godine sestra i ja odemo bar na jedan vikend da se negdje odmorimo od svakodnevnice i napunimo novom energijom.
Ja sam i građanka grada i države u kojoj živim, poštujem zakone, propise, pravila, plaćam račune na vrijeme.
Ja sam i ponosna vozačica Citroena, i kupac u dućanu i klijentica svoje kozmetičarke i …….
Tko sam ja?
Jesam li sretna?
Upravo sam nabrojala tko sam sve, pa tko ne bi bio sretan, ljudi žive svakakve živote, od neizvjesnosti, samoće, nerealizirani u poslu, braku, roditeljstvu… A ja imam to sve!
Ali jesam li sretna? I tko je to tko pita odnosno tko je to tko odgovara?
Valjda ja, ali tko sam ja?
Kada bi mi netko uzeo neku od navedenih uloga, tko bih bila?
I dalje ja.
Duhovita, draga, empatična, intuitivna, nasmijana, vesela osoba. Dobro nisam uvijek vesela a nisam uvijek ni nasmijana, ok. nekad znam biti i živčana, razdražljiva ali da li sam i onda ja?
A što kad bih:
prestala biti dobra mama (što je to uopće dobra mama, ona koja tjera dijete da ima dobre ocjene?).
prestala biti dobra žena, prestala brinuti oko ručka i ostalih kućanskih obaveza, preselila se u drugu sobu kako bih se naspavala.
prestala biti dobra zaposlenica odnosno ne javljala se poslovnom partneru ili šefu u 8:00 navečer ili za vikend.
prestala biti super prijateljica koja uvijek ima vremena za slušanje tuđih problema.
Što kada bih većinu ili sve to prestala, ne prestala igrati te uloge već ih počela odigravati na svoj način?
Na način da se više smijem, da se osjećam zadovoljno, da nemam potrebu za potvrdom drugih ljudi, da uživam u svemu što mi je dano bez da sam ikada morala tražiti (sunce, vjetar, osmijeh drugih ljudi, cvrkut ptica, osjet stopala svaki put kad dodirne tlo…)
Da onako kako se osjećam da se tako počnem i ponašati. Da prestanem biti dobra, ljubazna, uzorna mama, supruga, zaposlenica, susjeda…. po njihovim mjerilima i da počnem biti sretna i zadovoljna po svojim. Vjerojatno bi se pitali što joj se dogodilo, postala je radikalna u ovim godinama, jesi vidjela u kakvoj je odjeći došla, nije se ni našminkala, ne javlja se na mobitel, nije više ni na društvenim mrežama a što je najbitnije nije ju ni briga.
Što bi se dogodilo?
Bila bih ja.
