Zrelost

Darka je našla na ulici novčanik, doduše prazan ali sa svim dokumentima koji su glasili na Brunu G.

Pronašla je njegov telefonski broj i kontaktirala ga. Susret je bio kratak, pun zahvalnosti od strane Brune i ako išta treba, kad god, neka se javi.

Došla je doma, malo zbunjena jer je osjetila u Bruni tako jaku energiju koja ju je doslovno ostavila bez teksta da je u cijeloj koliko god kratkoj komunikaciji samo klimala glavom i smiješila se. Bila je malo izvan sebe jer se nikada nije tako doživjela.

Bruni se Darka svidjela pa joj je kad je došao doma poslao još jednu poruku zahvale za vraćeni novčanik.

I tako je krenula njihova komunikacija i druženje.

Najprije su krenule svakodnevne poruke pune smijeha, zezancije i radosti a kada bi si dozvolili i topline i bliskosti. Iako su u „zrelim“ godinama osjećali su se kao da im je dvadeset.

Bruno je radio u velikoj kompaniji i bio odgovoran za veliki broj ljudi, veselio ga je taj posao jer je zahtijevao odgovornost ali je i davao satisfakciju u osjećaju moći. Volio je moć, volio je kontrolu, kako na poslu tako i u privatnom životu. Samohrani je otac odrasle djece koji su mu na prvom mjestu ali ne zaboravlja niti sebe, voli adrenalin, voli život, često putuje, skače bungee jumping, živi život.

Darka je nekada bila takva, radila puno stvari, imala obaveze, pretrpane dane ne bi li se osjetila živom i ispunjenom.

Ubrzo nakon upoznavanja, Bruno je otišao u Australiju na dva tjedna. Slao je svakodnevno fotografije i poruke koje su prštale veseljem, dobrim provodom i avanturom. Darka kao da je bila sa njime u Australiji.

Dva dana prije povratka, Bruno joj je napisao, ovdje mi je zaista dobro ali se veselim doći doma. Sletio je u nedjelju u 3 popodne u 6 su se već našli i to je zapravo bilo tek njihovo drugo viđanje. I jedan i drugi su se toliko veselili susretu, bili su uzbuđeni a istovremeno i mirni jer su duše našle dom.

Proveli su prekrasno vrijeme, hodali su zagrljeni a Bruno je pričao dogodovštine sa putovanja.

Uživali su jedno u drugom, napokon zajedno.

I tako je krenulo njihovo stvarno druženje, čuli su se svaki dan, viđali kad god bi to okolnosti dozvolile čak i onda kada ne bi. Darka je voljela Brunu jer se uz njega osjećala mirnom. Iako je primjetila da je on ego trip, nije ju to smetalo, bio je zabavan i uz njega se osjećala sigurno i da može ostvariti što god poželi. Bruno je volio Darku jer je bila puno razumijevanja, ne bi puno pričala ali kada bi ju on htio izazvati nekim komentarom ili temom ona bi mu kratko rekla ono što misli i nije mu preostalo ništa već složiti se. Nazvao ju je mudrom, to joj se svidjelo. Razumjela ga je jer je i sama nekada bila takva, tražila je intelektualne izazove, probijala vanjske granice a onda jedan dan shvatila da želi biti istinski sretna. Željela je uživati u momentu i množiti te momente jer život su lijepi osjećaji, lijepe riječi, lijepo provedeno vrijeme. Odlučila je biti sretna a ne u pravu jer osjećaj je ono što pamtimo. A oni su imali zanimljivu komunikaciju, puno smijeha, fizičku privlačnost, razumijevanje i toplinu.

Kako je vrijeme prolazilo, i onaj drugi život se počeo dešavati, iako je tu bio cijelo vrijeme počeo se stavljati naglasak na njega, obaveze, odgovornosti, moranja. Mozak je postajao dominantniji a srce se povlačilo. Darka je primjetila da se Bruno ne javlja kada nije lepršav i veseo , pustila ga je, razumjela je. Prolazili su dani, Bruno je bio dva dana Superman, sve može, sve voli i hoće, stvara planove kuda će zajedno a potom ga dva dana nema, u svom filmu je. A Darka je htjela je upoznati i tu drugu Bruninu stranu, čak ju je i ona više privlačila jer je znala da ne možemo stalno biti sjajno i u speedu. Bruno je nastojao ne pokazivati tu stranu ljudima tako da je bilo pitanje tko ga je zaista znao.

Uvijek je tu bungee jumping ili neki adrenalin koji ga može vratiti u sredinu u normalu.

Kada je njihov odnos trebao preći na sljedeći nivo, razgovarali su o svojim međusobnim željama. Darka je htjela provoditi više vremena zajedno, dogovarati izlete, putovanja, prosto biti sa Brunom. Bruno nije htio izgubiti Darku ali je krenuo sa pričom o obavezama koje ima, o planovima za bungee jumping, jedrenju i ostalim aktivnostima koje su ga činile živim. Darka je rekla da razumije i je ali to nije ono što ona želi za sebe. To je bio moment kad iako vam je žao zbog ljepote osjećaja koji ste imali u odnosu ne odustajete od svoje sreće i znate da će vam život dati ono što od njega tražite a za Darku je to provesti vrijeme sa osobom koju voli čak i ako to ponekad znači iscrpljeno gledati u plafon držeći se za ruke svatko na svom kraju grada dok vani pada kiša.

Bruno iako je na moment shvatio što je sreća u životu kada je usprkos Australiji i avanturama koje su mu se dešavale želio što prije vidjeti Darku i biti sa njom, sada kada je to mogao odlučio je trčati za srećom iako je sreća bila pored njega.